- Piše: Milan Mišić

Sa virusom korona provodimo već poodmaklo proljeće, u više prinudnoj nego dobrovoljnoj izolaciji. Naše „socijalno distanciranje” je žrtva koju prinosimo u borbi protiv mikroba od kojeg smo fizički gotovo do besmisla veći, ali koji je, uprkos tome, pokazao sposobnost da u asimetričnom ratu s nama napreduje, pri čemu se naše žrtve pedantno broje – ovu nedjelju započeli smo s tmurnim ciframa od preko dva miliona inficiranih i 135.000 preminulih.

Na nekim frontovima se ovih dana zateže, na nekim popušta, ali svi su izgledi da ćemo se sa samo pod jakim mikroskopom vidljivim protivnikom nositi i na ljeto, pa možda i na jesen. Naši lideri nas ubjeđuju da ćemo pobijediti i uvjeravaju da je sve pod kontrolom (osim onoga što nije), ali ne uspijevaju da nas ubijede da upravljaju situacijom, jer jasno vidimo da situacija upravlja njima.

Dok nam svakodnevica prolazi oscilirajući između straha i dosade, i u ovoj krizi je aktiviran urođeni nam odbrambeni mehanizam: humor. Zahvaljujući društvenim mrežama koje nam omogućavaju da budemo dio gomile i kad smo sami, brže od virusa korona šire se – vicevi o virusu korona. Njihovi autori su ili anonimni ili pak duhovite dosjetke, aforizmi i doskočice imaju autore, čija se imena međutim brzo izgube u „šerovanju”, „retvitovanju” i „forvardovanju”. Neka mi zato oproste što u redovima koji slijede neće biti pomenuti.

Na prvo mjesto stavljam jedan razložni apel: „Mole se nestručni da ne barataju optimizmom”. Na drugo sasvim jasan savjet: „Ako ne slušaš ljekara, poslušaj električara – bolja je izolacija od uzemljenja”.

„Bolje je što je virus kineski, šta bi tek bilo da je original”, preporučuje neko ko je ostao pri starom, uveliko prevaziđenom uvjerenju da je oznaka „Mejd in Čajna” sinonim za bofl. U ovom slučaju, nažalost, nije.

Kako se organizovati u samoizolaciji? Evo primjenljivog recepta: „u svaku prostoriju u stanu stavim po bocu vina, pa idem od kafane do kafane”. Evo i jednog crnohumorno dopunjenog apela vlasti penzionerima: „Izdržite još malo, nećete još dugo”. Iz Bosne, cijele iz dva dijela, stigla je pak objava da „penzioneri od sledeće sedmice mogu da izlaze napolje, ali samo uz pratnju oba roditelja”. A evo i kako zvuči stalno ponavljana preporuka „struke” i politike „ostanite kod kuće” – „ostarite kod kuće”.

Jedna preduzetna duša je na Fejsbuku postavila pitanje: „Zanima me kojoj instituciji treba da se obratim, jer sam izumjela nešto protiv koronavirusa. Hvala unaprijed”. Odgovor je stigao promptno: „Javite se psihijatriji, tamo imaju Odjeljenje za izumitelje lijeka protiv korone, odmah je do Napoleona, preko puta sobe za Supermene”.

Jedan uzorak satire iz unutrašnje politike: „Vučić se samoizolovao u studiju TV ‘Pinka’”. I jedan spoljnopolitički: „Putin obećao Srbima da će im i dalje obećavati da će im dati sve što im treba”.

Malo humora iz uvoza. Prvo Italija: „Možda ćemo na kraju svega dospjeti na prosjački štap, ali gdje ćete još naći naciju u kojoj medicinske uniforme šije Armani, maske za lice Guči, respiratore proizvodi Ferari, a sredstva za dezinfekciju Bulgari. Mi i u pakao idemo sa stilom”.

Molba češkog psihijatrijskog društva: „Ako u izolaciji pričate sa svojim ljubimcima, cvijećem ili namještajem, to je normalno, ne morate da nas zovete. Stručnu pomoć zatražite samo kad počnu da vam odgovaraju”.

I za kraj: „Sreo grip koronu, pa je pita: sestro, kako ide posao, kod mene sve stalo? Korona mu odgovara: brate, loš ti je marketing”!

(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik „Politike”)

---